Šta je alternativa botoksu anti-age program

Bez obzira na široku rasprostranjenost preparata koji u svom sastavu sadrže botulinski toksin, većina pacijenata ne pristaje lako na njihovu primenu. Jedni se plaše same reči “injekcija”, drugi rizika od komplikacija, dok se treći boje da će umesto živahnog izgleda na licu dobiti nepomičnu masku. U današnje vreme se pojavila čitava grupa kozmetičkih sredstava namenjenih borbi sa borama nastalih mimikom, koja pretpostavljaju mehanizam blokiranja neuromišićnih transmisija. Koji sastojci ulaze u njihov sastav, na čemu se zasniva njihovo dejstvo i koliko su oni efikasni?

Misicno vlakno - mesto delovanja

1. Mišićno vlakno – mesto delovanja

Poslednjih godina su se na tržištu kozmetike pojavili novi sastojci namenjeni borbi sa borama i korekciji promena na koži izazvanih starenjem. Među njima, posebno interesovanje specijalista izazivaju komponente koje su sposobne da izazovu opuštanje mimičkih mišića i predstavljaju alternativu za injekcije botoksa. Prvi sintetički peptid koji pokazuje dejstvo slično botoksu (argilerin), pojavio se na tržištu kozmetičkih preparata 2003. godine. Međutim, on je po svojoj efikasnosti značajno zaostajao za botoksom. Proteklih godina se spektar materija koje su sposobne da izazovu opuštanje mimičkih mišića veoma proširio. Pojavile su se supstance sa novim mehanizmom dejstava koji imaju miorelaksirajuću sposobnost.

U današnje vreme proizvođači kozmetike koriste sledeće grupe supstanci kako bi pronašli alternativu botoksu:

  1. Peptide koji blokiraju izbacivanje acetilholina iz presinaptičkih terminala (heksa-, hepta- i oktapeptidi). Ovoj grupi pripada i prvi miorelaksirajući peptid, argilerin.
  2. Blokatori jonotropnih (nikotinskih) receptora postsinaptičke membrane (u ovu grupu spadaju sintetičke supstance analogne proteinima zmijskog otrova).
  3. Alfa-pironi, supstance koje blokiraju kanale kalcijuma u miofibrilama (dobijaju se uglavnom iz ekstrakta kava-kave).

Prve dve grupe supstanci deluju na nivou sinapse, to jest, mesta kontakta nervnog završetka i mišićnog vlakna (slika 1), a alfa-pironi -unutar mišićnog vlakna (slika 2).

Mehanizam delovanja peptida koji blokiraju izbacivanje acetilholina iz presinaptičkog terminala detaljno je proučen i opisan u savremenoj literaturi. Kao i toksin botulizma tipa A, oni sprečavaju izlučivanje medijatora (acetilholina) iz presinaptičkog terminala u sinaptičku pukotinu. Time je narušena konfiguracija specifičnog prenosnog kompleksa (SNARE) koji obezbeđuje ulazak acetilholina u sinaptičku pukotinu. Kao rezultat toga, onemogućeno je prenošenje nervnog impulsa na mišićno vlakno. Postsinaptički blokatori jonotropnih receptora prekidaju neuromišićnu transmisiju pomoću drugog mehanizma. Izlazak preparata koji sadrže takve komponente na tržište kozmetičkih proizvoda predstavljao je veliku novinu tokom 2006-2007 godine. Ove supstance se primenjuju na receptore postsinaptičkog terminala. Pojavljivanje ovih supstanci je omogućeno zahvaljujući višegodišnjim naučnim ispitivanjima karakteristika zmijskog otrova. Na taj način je omogućena sinteza tripeptida, koji je analogan po svom sastavu proteinu, vaglerinu-1, koji je sadržan u zmijskom otrovu Vaglerove vipere (Tropidolaemus Wagleri). Uz pomoć tog proteina, gladna zmija parališe svoju žrtvu, ubrizgavajući pri ugrizu otrov u telo žrtve. Vaglerin-1 izaziva mnogostruku paralizu poprečno-prugaste muskulature usled čega žrtva umire zbog nemogućnosti disanja. Sintetički sastojak analogan ovom proteinu pušten je na tržište kozmetičkih sredstava pod nazivom SYN-AKE (slika 3.)

Neuromisicna sinapsa-mesto delovanja miorelaksirajucih peptida

Slika 2.Neuromišićna sinapsa-mesto delovanja miorelaksirajućih peptida.

Sastav molekula SYN-AKE

Slika3. Sastav molekula SYN-AKE, proizvedenog u švajcarskoj kompaniji „Pentofarm“.

Cilj delovanja molekula SYN-AKE predstavljaju jonotropni receptori postsineptičkog terminala. Pod uobičajenim okolnostima, sa tim receptorima zajednički deluju i molekuli acetilholina koji se oslobađa iz presinaptičkih završetaka u trenutku primanja nervnog impulsa. Sjedinjavanje acetilholina i receptora vodi ka aktiviranju receptora. Prilikom aktiviranja jonotropnog receptora otkrivaju se specifični kanali pomoću kojih joni Na+ ulaze u postsinaptičke završetke. To rezultira depolarizacijom postsinaptičke membrane, dok se potencijal dejstva potreban da bi se mišićno vlakno kontrahovalo, povećava. (Slika 4). Tripeptid SYN-AKE se fiksira na postsinaptičkoj membrani i ne dozvoljava molekulima neuromedijatora da deluju zajedno sa jonotropnim receptorima. Usled toga jonski kanali postsinaptične membrane ostaju zatvoreni, joni Na+ ne mogu da prođu kroz njih, što vodi smanjenju potencijala dejstva (slika 5). Na taj način SYN-AKE blokira neuromišićnu transmisiju i proizvodi šokirajući efekat zmijinog ujeda,izazivajući opuštanje mimičke muskulature. U “in vitro” eksperimentima procenjivana je sposobnost tripeptida da umanjuju učestalost kontrakcija mišićnih vlakana. Došlo se do saznanja da se, pri dodavanju 0,5 mMol peptida SYN-ACE, učestalost mišićnih kontrakcija smanjila na 36% već posle 1 minuta. Rezultati eksperimenta su prikazani na dijagramu (slika 6).

Shema delovanja jonotropnih (nikotinskih) receptora

Slika 4. Shema delovanja jonotropnih (nikotinskih) receptora

U placebo-kontrolisanim eksperimentima, SYN-AKE u koncentraciji od 4% je kod volontera pokazao sposobnost da umanji količinu i dubinu bora, kao i da zategne kožu. U proseku, kroz 28 dana su se količina i dubina bora kod volontera smanjile za 52%, u poređenju sa kontrolnom grupom. Rezultati eksperimenta prikazani su na dijagramu
Važno je napomenuti da je miorelaksirajuća sposobnost sintetičkih peptida niža nego kod botulotoksina. Međutim, oni nisu toksični i pri njihovoj primeni nema sporednih efekata. Zbog toga treba u kozmetička sredstva dodavati peptide sa razlilčitim mehanizmima za blokiranje neuromišićne transmisije radi postizanja efektivnije miorelaksacije. To znači da treba istovremeno koristiti peptide koji blokiraju izbacivanje acetilholina iz presinaptičkog terminala i peptide koji ometaju vezivanje acetilholina za receptore postsinaptičke membrane. Takva kozmetička sredstva su se pojavila na tržištu 2007. godine. Ona pokazuju mnogo viši stepen efikasnosti u poređenju sa preparatima koji sadrže samo jedan oblik peptid-miorelaksanata.

Kada je reč o alfa-pironima (kavlaktonima) koji su sadržani u ekstraktu biljke kava-kava, treba naglasiti da je njihovo miorelaksirajuće dejstvo potpuno drugačije nego dejstvo pomenutih peptida. Dejstvo alfa-pirona na opuštanje mimićne muskulature javlja se kao rezultat uzajamnog delovanja na elemente koji utiču na kontrakcije mišićnih vlakana a ne blokade predajnika signala od nerva ka mišiću. Shodno tome, treba imati u vidu da ekstrakt kave-kave ima i nadražujuće dejstvo, zbog čega kozmetičke preparate na bazi ove supstance ne treba koristiti za osobe koje imaju osetljivu ili oštećenu kožu. Potpuno je jasno da je za efikasnu borbu protiv bora neophodno kompleksno tretiranje kože. Usled toga, savremena kozmetička sredstva koje proizvođači nude kao alternativu injekcijama botoksa imaju u svom sastavu i druge komponente osim onih koji smanjuju aktivnost mimičkih mišića.

U takve preparate tradicionalno spadaju:

  • ovlažujuće komponente (visokomolekularni polisaharidi, proteinski hidrolizati, kompleksi aminokiselina, propilenglikol);
  • komponente sa lifting efektom (visokomolekularni polisaharidi, hidrolizati proteina);
  • omekšavajuća sredstva (ulje badema, breskve, keramidi);
  • stimulatori sinteze komponenata međućelijskog matriksa derma (regulatorni peptidi, fitoestrogeni, biokompleksi usmerenog dejstva).

Zahvaljujući intenzivnim naučnim eksperimentima i burnom razvoju tehnologije pojavljuju se novi anti-age sastojci koji ulaze u sastav savremenih preparata za borbu protiv bora i starosnih promena na koži. Reći ćemo nešto o jednom od najinteresantnijih sastojaka koji je dostupan na tržištu kozmetičkih aparata. Biokompleks DN-AGE (Laboratoires Serobiologiques, Francuska) štiti ćelije DNK od mutacije i oštećenja ultravioletnim zracima. Poznato je da UVA zraci izazivaju mutaciju gena u molekulima DNK. Mlade ćelije su sposobne da samostalno uklone posledice fotooštećenja uz pomoć procesa estetske regeneracije. Starenjem i pod dejstvom različitih agresivnih činilaca spoljašnje sredine, regenerativna sposobnost ćelija se smanjuje. Delovanje novog biokompleksa DN-AGE zasniva se na aktiviranju estetskih zaštitnih mehanizama ćelija. Dobija se iz biljke sene (Senna alata) koja raste u tropskim predelima u uslovima intenzivne sunčane radijacije. U njenim ćelijama sadržano je jedinjenje koje se naziva K3OS (kempferol-3-0-sofrozid). Molekuli ove supstance nalaze se unutar i okolo jedra ćelija. K3OS ne samo da efikasno štiti DNK od oštećenja ultravioletnim zracima već i aktivira reparativne procese. Pod dejstvom K3OS javlja se ekspresija gena Gadd456 koji aktivira reparativne mehanizme NER (Nucleotide Excision Repaire). Pomoću ovog mehanizma “izrezuju se” oštećeni delovi molekula DNK koji sadrže mutirane gene. Zbog toga, biokompleks DN-AGE ima dvostruko dejstvo.

  • štiti od fotooštećenja jedro i mitohondrije DNK;
  • aktivira endogene reparativne procese usmerene ka odstranjivanju posledica fotooštećenja.

Biokompleks “Deliner” (Engelhard/Basf Beauty Care Solutions, Francuska) dobija se iz zrna kukuruza. On stimuliše sintezu fibronektina, važnog integralnog proteina, koji sjedinjuje komponente matriksa derma i utiče na migraciju ćelija, sjedinjavajući ih sa matriksom unutrašnjosti ćelija. Zahvaljujući tome, ovaj biokompleks utiče na jačanje tonusa i elastičnosti kože, umanjuje dubinu i rasprostranjenost bora i izravnjava površinu kože.

Mehanizam delovanja sastojaka SYN-AKE

Slika 5. Mehanizam delovanja sastojaka SYN-AKE

Biokompleks “Antiglyskin” (Silab, Francuska) sadrži fenolna jedinjenja i glikopeptide koji se dobijaju iz suncokreta. On inhibira proces glikolizacije proteina. Biohemijski proce glikolizacije (ili reakcija Mejlarda) predstavlja jednu od osnovnih uzroka oštećenja molekula proteina i narušavanja njihove funkcije. Kao rezultat glikolizacije proteina u dermu obrazuju se procepi između vlakana kolagena, snižava se tonus i elastičnost kože i pojavljuju se bore. Zahvaljujući delovanju ovog biokompleksa moguće je preduprediti prevremeno starenje kože.

U zaključku treba naglasiti da savremena kozmetička sredstva koja predstavljaju alternativu injekcijama botoksa postaju sve efikasnija i popularnija. Ona su s pravom zauzela značajno mesto u arsenalu kozmetologa. Takva sredstva se sa uspehom primenjuju u sledećim slučajevima:

  • pri postojanju kontraindikacija za injekcije botoksa;
  • kod pacijenata koji ne prihvataju injekcije botoksa;
  • pri postojanju rezistentnosti na preparate botoksa;
  • u cilju snižavanja doze i produžavanja intervala između injekcija kod pacijenata koji primaju botoks.

Ucestalost kontrakcija u procentima  prema polaznim vrednostima

Slika 6. Učestalost kontrakcija u procentima prema polaznim vrednostima:1.do pocetka delovanja, 2.posle jednog minuta, 3.posle 3.posle 2 sata, 4. posle 48 sati delovanja prparata SYN-AKE

Kolicina, rasprostranjenost i dubina bora

Slika 7. Količina, rasprostranjenost i dubina bora: 1.do početka lečenja, 2.posle 28 dana u kontrolnoj grupi (placebo), 3.za 28 dana od primene preparata SYN-AKE.