Posebne kozmetske procedure

1. Šminkanje

a. Definicija i cilj. U najširem smislu reči, šminkanje je niz postupaka kojima se želi da prikaže nešto što nije. U najvećem broju slučajeva da bude lepše i bolje. Ali ne uvek. U pozorištu na primer se šminka (maskira) glumac za ulogu Mefista (đavola), iz umetničkih razloga. U životu, nekima za to ne treba nikakva šminka. Kada se prodaje auto, šminka se da izgleda što bolje. Ubija ga jedino krštenica (godina proizvodnje). Pri šminkanju se moraju uzeti u obzir oblici lica:(ovalno, okruglo, četvrtasto, duguljasto, trouglasto, obrnuto trouglasto i romboidno). Osoba koja radi šminku (profesionalka, amaterka) mora da uzme u obzir harmoniju boja, oblik lica (gore pomenut). U pripremi za šminkanje prvo se radi čišćenje (sa mlekom, kremom ili deterdžentom). Zatim se nanosi osnovna krema. Pri šminkanju se mora voditi računa o nekoliko činjenica: boji očiju (koja se ne može menjati), boji tena (koji se koriguje), boji kose (koja može da se promeni) i tipu i formi lica (koje donekle može da se koriguje frizurom i šminkanjem).

b. Vrste šminkanja. Ono može biti: amatersko, profesionalno i korektivno. Mnoge curice još nisu postale ni tinejdžerke, a već se crtaju do mile volje. Umetničko se sprovodi u pozorištu, na filmu i televiziji. Sve ostalo je amaterizam. Takođe postoje dnevna šminka, večernja, venčana, manekenska, itd. Šminkanje je jednom rečju umetnost. Zavisi od mašte, osećaja za boje, itd. one osobe koja sprovodi šminkanje.

c. Pribor za šminkanje. On je mnogobrojan. Četke za puder, rumenilo, četke za raspršivanje, za isticanje kontura, četke za senke očiju, sunđer za fiksiranje šminke, sunđer za očne kapke. Zatim još treba: sredstva za vlaženje (pred-šminkanje), podloge za šminkanje koje se određuju prema tipu lica i boji kože. Podloge mogu biti kremaste, tečne, čvrste i medicinske. U pribor za šminkanje spadaju još korektori, puderi, rumenila, šminke za oči, ajlajneri (kao olovke, tečni, u prahu), senke, maskare, kremovi. Jednom rečju, toliko pribora i instrumenata kao kod transplantacije srca.

Kod šminkanja očiju razlikujemo:

  • isticanje oka ajlajnerom
  • nanošenje senke
  • nanošenje maskare
  • šminkanje obrva

Kod šminkanja usana na raspolaganju je: ruž za usne, toneri i sjaj za usne. Nanošenje šminke ide od sredine usana ka periferiji, prateći prirodnu veličinu usana.

Šminkanje lica (obrva, trepavica, usana) je umetnost za koju je potreban izraziti smisao za lepotu i estetiku. Poseban vid šminkanja je estetska kamuflaža. Na tržištu postoji pigmentometar koji ima krugove koji su različite boje kože. U svakom krugu postoji šupljina u vidu kruga. Kada se pigmentometar prisloni na kožu, onda se može primetiti koji otvor se ne razlikuje na krugu. Na osnovu broja kruga, naručuje se kamuflažna krema. One se koriste za vitiligo na otkrivenim delovima kože.

2. Nega noktiju: manikir, pedikir, nadgradnja

Na ovom mestu treba reći nešto što se odnosi na celokupan rad u kozmetskom salonu. Mora se sprovesti dezinfekcija svih instrumenata koji se višestruko koriste. Ovo je važno, jer su nokti često izloženi mikozama (gljivičnim infekcijama). Pribor za manikir (pedikir) su: makaze, nožić, šmirgle, sredstva za uklanjanje laka, sredstva zareparaciju (popravku) ojačivači za nokte, lakovi i drugi potreban materijal. Postupak manikiranja: skine se prvo lak, zatim iseca nokatna ivica i izglača šmirglom. Zatim se nanosi sredstvo za jačanje nokatne ploče i lak. Na ovom mestu treba nešto reći o oštećenjima nokta u svakodnevnom životu. Izuzimajući akcidentalno lomljenje, najveći neprijatelj nokatne ploče su deterdženti svih vrsta i namena. Nažalost polna ravnopravnost će biti onda kada se muškarac i žena izjednače u pranju sudova. Danas smo nažalost, daleko od toga.

Oštećenja noktiju su najizraženija po slobodnoj ivici (,,krzanje,,). Popravke nokta (zakrpe) vrše se cementnim akrilatima. Postoji i mogućnost korišćenja veštačkih nokata. Kada se uredi prirodni nokat i očisti (odmasti) onda se na njega lepi veštački.

Nadogradnja noktiju – Kada osoba nije zadovoljna prirodnom obnovom nokta, može se uraditi i nadgradnja. Za nju je potreban nešto viši stepen obuke. Izvođenje: Prvo se uredi nokatna ploča i okolina, a zatim preparira prednja strana nokatne ploče (isturpija). Pripremljeni veštački dodatci se prilepe i posle sušenja od nekoliko minuta se izglade (isturpijaju) prelazi nadogradnje. Izvođenje nadogradnje traje nešto duže. Obnova tog postupka se savetuje za 3-4 nedelje.

Pedikir obuhvata negu noktiju na stopalima. Za ovaj tretman treba obezbediti nešto više pribora obzirom na specifičnost stopala (položaj, tvrdoću noktiju, tabana i peta).

3. Masaža šaka, podlaktica, podkolenica i stopala

Fizikalni manuelni tretman gornjih i donjih udova je važan jer poboljšava motilitet (pokretljivost) i profesionalnu delatnost. Mnoge od ranije opisanih procedura mogu se i ovde koristiti. Ovaj rad kozmetičara se tesno prepliće sa radom fizioterapeuta.

4. Nega kose

U ovom domenu osnovna pitanja su: koliko često prati kosu i čime? U odgovoru na to pitanje mora se uzeti u obzir niz činilaca: koliki je stepen masnoće, koja je profesija u pitanju (prljanje), starost i dr. Mišljenja su ovde podeljena. Neki savetuju često pranje, dok drugi preferiraju ređe. Ipak jedno je izvesno. Često pranje kose pojačava lučenje loja a seboreja neosporno guši rast dlake i skraćuje joj vek. Ćime prati kosu? Nekada je bila kišnica. To je dobro neutralno sredstvo. Ali do nje je teže doći. Na tržištu je sve više šampona. Za suvu, masnu itd kosu. I ovde je pitanje individualnosti. Jednoj osobi prija jedan šampon, dok drugoj ne. Svetovali bismo šampone na bazi prirodnih sastojaka kao što su kamilica, kopriva, nana, aloa, itd. Kozmetičarka je često u prilici da bude pitana za savet o korišćenju laka za kosu, bojenju, ondulacijama i dr. Svakako da je lak, boja za kosu , onduliranje (toplo i hladno) na izvesan način štetno za dlaku. Međutim treba naći sredinu između koristi i štete. To uostalom važi i za mnoge druge aktivnosti: hrana, piće, pušenje, itd.

5. Depilacija-epilacija

Osim kose, obrva i trepavica druga dlakavost je nepoželjna. Tako smatra skoro sva ženska populacija. Međutim, od 10 muškaraca anketiranih o ovom pitanju, sedmoro je izjavilo da im se dopada pojačana maljavost kod žena. Ali o ukusima se ne raspravlja. Depilacija i epilacija su na drugom mestu u pogledu kozmetskih procedura. Na ovom mestu treba reći i par reči o hipertrihozi (preteranoj maljavosti). Prvo, ako su mama i tata bili maljaviji (ne u stepenu Darvinove teorije) i Vi ćete se sviđati onoj sedmorici muškaraca. Postoje i neki hormonski poremećaji koji prouzrokuju ovakvo stanje. U uklanjanju dlake postoje 2 suštinski različita postupka: Depilacija je odstranjivanje stabla dlake a epilacija je uništenje folikula (ležišta) dlake sa kompletnim uklanjanjem dlake.

Depilacija

Ona se može provoditi na više načina.

1. Mehaničkim čupanjem i brijanjem. Treba upozoriti da brijanje ,,niz dlaku,, često na zadovoljava u stepenu uklanjanja dlaka. Brijanje ,,uz dlaku,, nosi opasnost da se u folikul unese neka od bakterija o kojima je bilo reči u aknama. Tada nastaje folikulitis, koji dugo traje i ne leči se tako lako. Sve ovo važi kako za ženske noge, tako i za mušku bradu. Kao što se zna, muškarci od 16 godine počinju da se briju (svakog ili svakog drugog dana). I ovde je važno brijati se niz dlaku. Svako izbrijavanje (,,uz dlaku,,) nosi opasnost zapalenja ležišta dlake. Kod upotrebe električnih aparata za brijanje ova opasnost je prisutna, jer nožići skidaju dlaku u svim pravcima.

Poseban vid mehaničke epilacije je pomoću toplog i hladnog voska. Voštani depilatori imaju u svom sastavu: kalafonijum (smola), pčelinji vosak, omekšivače (trietanol-amin), anestetike do 1%, dezinfekciona sredstva. Za izvođenje je potrebna i topilica za vosak. Pravac nanošenja zavisi od dužine dlaka. Kod dužih dlaka on se nanosi u pravcu rasta (,,niz dlaku,,). Pre upotrebe treba proveriti temperaturu na sopstvenoj koži. Depilacija hladnim voskom ima prednosti: brže se radi, nema opasnoti od opekotina, a upotrebljeni vosak se baca, što isključuje infekciju, kada se nanese vosak, priljubi se traka koja služi za odvajanje voska. Pravilo je da se vosak nanosi niz dlaku (u pravcu rasta) a skida u suprotnom. Skida se naglim odvajanjem (kao pri vađenju zuba, ili davanju injekcije).

Epilacija

To je postupak trajnog uništenja korena dlake postoje dve metode: iglom ili sondom. Kod prve se koristi galvanska struja koja elektrolizom stvara natrijum hidroksid u bulbusu dlake. Potrebno je veliko iskustvo i osećaj za manipulaciju. Ako je struja nedovoljna, ne uništi se koren. Ako je prekomerna, uništi se folikul i okolno tkivo što stvara ožiljak

6. Terapija strija

U poglavlju o patološkim promenama bilo je govora o strijama kao posledici preteranog iztezanja kože tokom graviditeta, ili posle gubitka velikog broja kilograma.

Kako je nastanak kompleksan, lečenje ide u više pravaca:

  • stimulacija mikrocirkulacija limfe, i krvi svim raspoloživim metodama (svi oblici masaže)
  • fizička aktivnost (posebno plivanje),
  • pravilna ishrana sa dosta povrća i voća.

7. Terapija celulitisa

Među stručnjacima se još vode diskusije o etiopatogenezi (nastanku) celulitisa. Savete za sprečavanje i lečenje treba primiti sa rezervom.

Smatra se da treba primeniti:

  • pojačati cirkulaciju limfe i krvi svim sredstvima
  • kozmetske tretmane: ultrazvuk, biolaser, itd.
  • zdravu ishranu, bez konzervanasa (po mogućstvu),
  • živeti sa što manje stresa (ako je to uopšte moguće).

U novije vreme koriste se aparati koji koriste uni i bi polarnu RF. Povećanjem temperature masnih ćelija za 10 C raste i nivo lipolitičnog (razgrađujućeg) procesa. Povećanjem temperature na 43 C dolazi do ireverzibilnog (nepovratnog) oštećenja masnih ćelija. Masne ćelije pružaju veći otpor prolasku struje, nego druge ćelije (2000 oma, prema 600 oma). To je jedan od uspešnih načina smanjenja celulitisa.

8. Aroma terapija

Ona obuhvata primenu etarskih ulja u kozmetološkoj praksi. Najčešće korišćena etarska ulja su: kamilica, lavandula, ruzmarin, lorber, itd.

9. Parafango terapija

Parafango je fina granulirana mešavina parafina i lekovitog morskog blata peloida. Mineralni vulkanski peloid je fango. U njemu se nalaze biološki aktivne substance. Parafin služi da duže zadrži višu temperaturu. Izvođenje je slično onom kod parafina.

  • Autor: Akademik prof. dr Ivan Knajtner
  • Knjiga: Kozmetika
  • Kontakt tel.: 011/31 95 168, 063/23 94 11